poglavlje dva

Dobrodošli

16.03.2015.

Prica jednog prevaranta

Da, radi se o prevari. To je nesto sto moze svako ko nema problem sa necim sto ce ga kao gristi posle. Radi se o tome da se ljudima nudis onakav kakvog zele da te vide. Pritom moras biti dobar lazov.(naravno) Spreman na skoro pa sve. I onda trpjeti sve one price koje te ne zanimaju 2%, sva ona sranja uf..(nije to ni tako lako) Tu se igra na drugu loptu, jer nikad nisi siugran da ces prvu zabosti bas tamo gdje treba. Moras imati jasan cilj. Jer bez cilja jednostavno se gubis u svemu tome. Takodje moras imati bujnu mastu, i napraviti jedan zivot koji ne postoji, koji nikad nije postojao, i poceti da ga zivis. Zivjeti ga sa tom osobom koju pokusavas iskoristiti. Ha, vjerovatno ste svi protivnici ovoga ali to i nije tako lose. Jer uglavnom iskoristite ljude sa kojima nemate ni jedne dodirne tacke, koji imaju potpuno drugacije razmisljanje od vas. Slobodno mogu reci ljude koji vam se u neku ruku gade. Al jbg, vise je onih kojima se mi prevaranti gadimo. Idemo dalje, i nemojte lagati sebe kad pomislite sada da nikad nikog niste htjeli iskoristiti za nesto. Mislim da sam postao profesionalac u tome, toliko lako sticem povjerenje ljudi, toliko mi je lako postalo uci u njihove zivot, i steci potpuni uticaj na veliki broj njhovih odluka. Ljudi su slabi, kao da zele biti povrijedjeni kao da zele da pate, da o tome seru svima i svuda. Pa mili moj, ako imas nesto sto mi treba i ako nemas dovoljno mozga eto me da te povrijedim, pritom se zabavim, i ostvarim cilj. Ajde da se vratimo kod cilja kada ga vec pominjemo. To je skroz odlucujuca stvar, sto je veci cilj, bolja je i prevara, spremni smo istrajati u tome, mjesecima, godinama ali vjerujte to tako brzo prodje, jer vrijeme leti kada glumimo. A glumimo dobrice, zle, klosare,povrijedjene stvaramo scenarija kao profesionalci. Toliko divne komplikovane, zamrsene. Ma ljepota ziva, nemoguce za provalit. I vjerujte za nas nema savjesti, nju smo takodje prevarili, pa nas nekako ne posjecuje. A kada prevara bude gotova? Pa onda jednostavno mozete ubiti taj zivot i vratiti se svom, protrljati ruke i nastaviti kao da nista nije bilo, a mozete i nastaviti sa glumom, ako vam je toliko zanimljivo. I gledati kako se prevareni cudi, kako razmislja sta vam je, sta je uradio zasto se tako cudno ponasate, iskreno ponekad toliko uzivam u tome, da zategnem osmjeh po par sati smisljajuci sta dalje... :D

22.02.2015.

Nema dlanova, njenih dlanova...

Bile su to prve veceri jeseni, osjetio se njen miris u zraku. Ali ne kao i obicno, ovaj put je bio dosta jaci.
Miris od kog sam mogao vajati njen lik prstima maste. Vec je dosta vremena proslo, dosta mastila je potroseno
na  rijec "nedostajes". Hiljadu lutanja koja su u pocetku imala smisao, koji se nekako gubio svakim korakom koji nista nije promijenio. Nazalost.
  Prihvatanje realnosti je kao igrica, ima svoje nivoe. Prvi nivo, o nee, nemojte da vas zavara sto je prvi
to je prihvatanje da zadnji zagrljaj je ustvario bio bas to, zadnji. Da od tada grlite samo sjecanja, tacnije
grlite po sjecanju, zmureci dok na ledjima nema dlanova, njenih dlanova... Prvi nivo nekako nisam prezivio.
Dalje idem sa pola zivota. Drugi nivo, svim snagama se boriti da se stvori brana od osmjeha koja ce zadrzati rijeku cudne tecnosti koja navali svom snagom, tecnosti koja bas i nema smisao, ili ga ja nisam pronasao?
Ni tu se nisam bas pokazao, s'obzirom da nisam mogao zadrzati ni jednu jedinu kap. A sluzio sam se i rukama, pokrivao lice, stezao zube, i opet nista. Pitao sam, par njih koji se "bore" sa istim problemom, rekli su da su oni koristili vrijeme, tako da i to probah, i ? Ispostavilo se da ni to nije pravi put.Zakljucak,  nivo dva "faild"
Ali idemo dalje, ostalo je jos zivota, sledeci nivo. Nivo tri, prespavati noc. U pocetku sam mislio da su zore nesto najdivnije, i one su mi svjedok koliko sam ih  puta docekao... To su bile tihe noci, kada sam davao  sebi slobodu, tacnije mislima da odu do one granice jecaja, sto me je obicno i vodilo u san...
 Ali nekako sam taj nivo uspio preci.
Nivo cetri, ostalo je jos malo zivota, valjda dovoljno za ono sto slijedi, a neko vrijeme nisam ni znao sta je "zadatak" dok se nisam
nasao pred mermernom plocom, sam, u isto to svitanje, zaledjen u vremenu cutao sam... Po kolicini bola
koji sam tada osjetio, shvatio sam da je opet prihvatanje u pitanju, prihvatanje da umjesto obraza
diras mermer, da umjesto odgovora na jadanje, dobijes tisinu. Prihvatanje pogleda sa njene slike, pogleda koji u meni stvara urusenje, i u isto vrijeme vrace sjecanja, smijeh, suze, pogleda koji ucini da se u naletu
svega toga osjetim kao ludak, koji od bijelih kamencica ispisuje inicijale nadimaka, i pali dvije cigare, znas vec...
Prokleti nivo, prokleta realnost. Ja to ne mogu, jer mozda ti sasav letis i zivis negdje gore, ali ja,
ja trunem u pokusaju, u tom jadnom pokusaju da bar jedan dan prihvatim sve
. .. MM

17.01.2015.

Ne, nije to sto mislis...


Cesto cujem tvoj glas onako, kada onaj prvi san pokusava da me odvuce. Ponekad osjetim kako samo klizne taj osjecaj niz obraz, i pustim se snu. Ponekad rukom pokusavam da napipam osmjeh pored mene, i onda taj hladan vazduh koji sam nazvao tvojim imenom samo proleti ispod prstiju. Ne uspijvam da ga zadrzim, ali tu je. Ne umijem ga opisati, a tako prija, nekad je tako stvaran da ga osjetim na usnama. A veceras, kada nedostajes zmurim i stezem sake jako, ali ne dolazis. Toplo je. Pomalo me strah toga, jednom sam te izgubio, sada imam osjecaj kao da te opet gubim.. Zelim da mi bude hladno, zelim da izgovorim tvoje ime kada osjetim da si tu.. Zasto nocas ne dodjes?
Zar nocas ne vidis da mi trebas? Zar nocas ne vidis da bih mijenjao sve samo da mogu da osjetim...? Da osjetim sta?
Eh, ne smijem nikom pricati da mi osmjeh mami kada osjetim da se suza sledila, kad vidim na staklu onu maglu kao kad si je ti dahom pravila, i onda pisala nasa imena... I sad radim isto, svaki put je osmjeh tu, ili bar ono sto je od osmjeha ostalo..
Zelim da mi bude hladno, hladan je svaki dodir koji pokusavam da ti dam, hladne su zore sa kojima ti dolazim, hladano sam zavolio od kad si otisla...

11.01.2015.

Rat sa tisinom

Jos jednom je to bila povratna karta, opet si me cekala na peronu, onako samo uzdah od usana. Kao i uvijek praznih ruku, jer oboje znamo koliko dugo ostajes.
Znao sam da slijedi rat sa tisinom, i nisu mi smetale izgubljene bitke..
Bili smo ranjeni oboje, ranjeni nekom potrebom da sto prije uzmemo zelju jedno drugom...

07.01.2015.

Bice to cvijet koji umire...

Jednostavno nestane  :)
I nema tebe, nema nas, odnosno onog sto smo bili..
Dvije blese koje su se ljubile na svoj nacin.


https://www.youtube.com/watch?v=v5P4LsUyXV4

27.12.2014.

jer kako bi drugacije?

ostaje samo MM, onako ispisano bijelim kamencicima, svakog 28. Cim dan svane, kakav god on bio, ja cu doci. Ti to dobro znas...

12.12.2014.

MM

         I pokidaš bol, ali on se tako množi i satruli negdje ali tu je postoji i puzi  i gmiže a sluzav trag te koči, da potrčiš naprijed što dalje od te boli.
iljak tu je dzabe ga gledaš, ta rana je zarasla ali se ne da.
Cvili
š kad peče i moliš da stane ali tiho da ne vidi niko sa strane.
Pa
staneš, da stane. Ali šapat bude jači, zna da čuješ, imas to u glavi
al kad pogleda
š gore, uvijek iste stvari. Gore je nema, i toga svjestan si, ustvari  strah te da ludiš, da vidiš je u svemu, znaš da nema je a vidiš je u trenu, u busu, na času, dok šetaš sam gradom, znaš da vidiš je, znaš ali kako?
Ne
želiš da priznaš a jos manje da pričaš nailaziš na zid, i čudan pogled ljigav. Ne postoji staza koja vodi do nje, samo magla, samo dim i zalud je sve. I taj most na kome je uporno čekaš, retko trezan ne priznaješ da je nema, sam sa sobom, sam sa njom, pričaš tom kamenu da ublažiš bol, ali on samo ćuti, uvijek tako hladan, dzabe dodiri ruke, dzabe suza koja pada. Sve gubi smisao, i život postaje tako jadan, kad prava sreća nestane druga je tako mala. Osmjeh tu je  ali onako čisto radi reda, premijeru sudbine svog života gledaš iz drugog reda, ispred tebe su dva prazna mjesta, vaša, ali vas nema, i više platno nije bitno ni šta se dalje sprema. Traži se povoljna greda, i omča oko vrata, više ništa ne ide niz brdo sad sve slobodno pada, i ti padaš pijan, svijest se gubi...
        U izgubljenoj svijesti, iz jave se budi
š... I tako počinju snovi
sa osmjehom je
čekas, dolazi zagrljaj, tu si tako srećan...
(...ne mirim se sa tim da samo u snovima dolazis. I dalje se sva moja lutanja zavrsavaju na jednom mjestu, na tom kamenom dzinu, koji je svjedok koliko suze mogu da budu glasne...)

25.11.2014.

Od onog dana

Ja od onog dana slabo vjerujem
al i dalje palim svijecu ne znam sta mi je...
ne nosim krst ni brojanice
ja od onog dana slabo vjerujem..

I znam daleko si ali postojis
iza mermernih oblaka i dalje lijepa si
znam da gledas me, i ja pricam ti
kao da si tu, kao da blizu si.

Ja od onog dana, cesto zaplacem
blijeda kopija srece samo ostaje
i precutim rijeci, rijeci volim te
ja od onog dana, cesto zaplacem.

Nebo nije isto, sada ljepse je
sada ima tebe, tebe za sebe...

18.11.2014.

Ljudi vole da seru, kad misle da znaju ko si..

Inace divan dan, za sat palo je milion litara kise, idealno za spavanje, spavanje, spavanjeee..
Vec planiram uzivanje, upaljeno grijanje, stelovanje muzike i zavala bez teskih misli :)
Inace moja djevojka J. koja studira sa mnom, od 6 sati pocinje da mi salje poruke, kad cu? sta cu ? dje cu?
Trudim se da iskuliram i ajde nekako uspijem... Do poruke "Samo mi reci mislis ti da uradis nesto u svom zivotu"?
I lagano brisem plan kuliranja, smisljam plan raskida :) Nije mi jasno zasto svi pokusavaju da ti mijenjaju zivot, ako ih malo pustis unutra...
Daj jbt, nemamo svi isto gledanje na svijet. Mislim se odjebi...
A tek smo malo preko mjesec u vezi, i ne, nemam bas nikakva osjecanja, i mogu se pohvaliti da napredujem na tom polju, jer se inace vezem paaaa, za nekih sat, sat ipo :P...
Ne kapiram potrebu ljudi, da se tako ljigavo mijesaju u tudje zivote, cemu to? Ako ti nisi zadovoljna svojim zivot prestani se mijesati u moj..
Ako cu da lezim citav dan, sta tebe treba da zanima to?  Ako ti se ne svidja moje razmisljane, lako me zamijeniti... I kraj.
I onda mi kazu pa stalo joj je sta ce biti sa tobom.. To je ok, ali ni ja ne mrzim svoj zivot pa da se ubijem i slicno..
jbt... Samo zivim onako kako mislim da treba, i ako padnem, pascu ja, i nece niko drugi guliti svoja koljena..

17.11.2014.

glava 1

Divni stranci, kad bi zauvijek mogli ostati samo to..
Da kroz mastu stvaram sve, jer nama sanjarima je to i vise nego lako...
Ostani stranac, ne prilazi.. Taj osmijeh u prolazu je sasvim dovoljan za hiljadu stihova...
Samo smo stranci, nek tako i ostane..


Stariji postovi

poglavlje dva
<< 03/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031